Piksa

Pozdrav svima u Hrvatskoj koji čitaju moj blog. Već više od dvije godine nisam napisala niti riječi na hrvatskom, osim nekoliko emajlova prijateljima, tako da vas sve molim da znemarite sve gramatičke pogreške ili pogrješke, kako se sad piše, ako se ne varam.

Prije nekoliko dana moja frendica Sla se javila s odličnim pismom, moram joj zahvaliti. Uspjela je prenijeti hrvatski duh sve do Japana. Jako mi nedostaje.....Jedna kava s Sla u Tkalči ili u Arheološkom....

A onda još jedno iznenađenje. Javio se Piksa nakon 5 godina. A u poruci je pisalo-

Pozdrav svim Japancima i onima koji se tako osjećaju.

Onda sam ja pokušala objasniti mom dečku smisao poruke, i kako to da se prijatelj kojeg nisam čula niti vidjela 5 godina javlja s takvom porukom. Malo je kratka....Nisam mu mogla objasniti, da smo mi Hrvati takvi. Nema kod nas velikih riječi, nema nedostaješ mi, volim te, i svih onih slatkastih izjava iz filmova.

A ja sam dobro mogla pročitati Piksinu poruku i shvatiti svaku riječ. E pa Piksa-

Puno mi nedostaješ. Ti i tvoje priče o avionima. I menza u Studenskom. Puno pozdravi suprugu koju nisam upoznala i bebu koja već trči i priča. I ja pomislim na tebe i sve naše prijatelje i sve duge ragovore. Nadam se da ćemo se vidjeti kad se vratim, da će biti moguće popiti jednu dužu kavu i ispričati 5 godina u jedno poslijepodne.
Vidimo se .......